Trg djece Dobrinje bb 71 000 Sarajevo |   033/466-980

Djevojčica heroina - Sajjra Poljo

U našoj zemlji postoji mnogo nadarene i talentovane djece. Svako od njih ima svoju priču koja služi kao primjer drugoj djeci, a i nama odraslima. Međutim, nerijetko, određeni broj te djece, osim što su talentovani, postanu i pravi mali heroji i borci za život. Težak životni put i iskušenje koje su doživjeli ne pokoleba ih i oni ne odustaju od svojih snova. Nasuprot tome, bore se svom snagom da prigrabe život i ispune ga onim što najviše vole i najbolje znaju da rade. Takva je i ova naša djevojčica. Heroina i umjetnica koja plijeni prelijepim osmijehom na licu.

Ona je Sajjra Poljo, ima 10 god. Voli da se igra kao i sva druga djeca. Međutim, to nije u potpunosti moguće, jer je prije dvanaest mjeseci imala saobraćajnu nesreću. Danas crta ono što voli i onako kako ona vidi ovaj svijet. Na taj način želi da pomogne svojim roditeljima u svom liječenju. Ide u Osnovnu školu „Enver Čolaković“ u Zenici, IV je razred i redovno pohađa nastavu.


ELIF: Sajjra, kako bi ti opisala sebe?
SAJJRA: Duhovita, druželjubiva, hrabra, jaka i uporna, da bih bila sretna.


ELIF: Možeš li ukratko upoznati Elifovce sa onim šta ti se desilo prije dvanaest mjeseci?
SAJJRA: Prije dvanaest mjeseci, pri povratku iz škole, doživjela sam saobraćajnu nesreću poput pijeska koji se iznenada prosuo po zemlji. Doživjela sam tešku politraumu, ali i ostala sa dijagnozom paraplegija.


ELIF: Nedavno si imala i operaciju? Kakvo je sada tvoje zdravstveno stanje?
SAJJRA: Prije ove, imala sam tri operacije u KB Zenica, a sada sam imala transplantaciju matičnih ćelija u Beču, u Austriji, koje bi trebale da pomognu mom daljem oporavku. Ja kažem, hvala Bogu, zdrava sam, a vrijeme će pokazati dalje.


ELIF: Voliš da crtaš i trenutno ti je to hobi koji je veoma zapažen. Odakle ljubav prema crtanju i kako si otkrila taj svoj talent?
SAJJRA: Oduvijek sam voljela da crtam. Crtanje me odmara i na taj način najlakše izražavam svoje osjećaje.

ELIF: Mnogi tvoji crteži inspirasani su vukovima, zašto baš oni?
SAJJRA: Dok sam bila na liječenju u KB Zenica, moja teta Meli (doktorica Meliha Branković) je stalno govorila da sam njena vučica i da sam jaka i izdržljiva kao vuk. Od tada sam nesvjesno počela crtati vukove u kojima jednim dijelom vidim sebe.


ELIF: Iza tebe je i godišnji kalendar koji je inspirisan tvojom pričom i tvojim crtežima. Reci nam, odakle ideja za projekt te vrste? SAJJRA: Imala sam mnogo crteža sa vukovima. Prijatelji mojih roditelja su ih pregledali i, kroz njihov razgovor o mom talentu, rodila se ideja da crteže prenesemo na kalendar. To je, ujedno, bio i moj doprinos u sakupljanju sredstava za moje liječenje u Austriji.


ELIF: Osim crtanja, postoji li još nesto što voliš da radiš?
SAJJRA: Kao i sva druga djeca volim da se igram i družim sa svojim vršnjacima. Nažalost, nemam mnogo slobodnog vremena, jer ga provodim sa svojim fizioterapeutom, čika Saretom, uz fizikalne terapije.


ELIF: Ko ti je najveća podrška u životu?
SAJJRA: Najveća podrška u mom životu su mi moji roditelji i moj brat. Oni mi olakšavaju svakodnevnicu. Tu je i neizostavni čika Zijad Jašarević, čovjek kod kojeg smo ja i moji roditelji u dva navrata bili smješteni u Beču, a koji me oraspoloži kad god mi je teško i kada se osjećam usamljeno.


ELIF: Tvoji planovi za budućnost?
SAJJRA: Moji planovi za budućnost su da nastavim školovanje. Nadam se da ću imati uslove za to. Svakako, uporedo s tim, nastaviti fizikalne terapije do konačnog cilja, tj. da ponovo hodam, šetam i trčim svojim nogama. A u međuvremenu, pripremam i jednu izložbu svojih radova u skorije vrijeme.


ELIF: Šta bi poručila djeci naše zemlje, ali i svoj djeci svijeta?
SAJJRA: Svaki rad urodi plodom i ne odustajati na prvoj prepreci. Jer, upornost se isplati i samo uporni pobjeđuju!

Elif i Elifovci ti žele što brži oporavak uz pomoć Uzvišenog Allaha!


 

back to top